kuhinjica

još se kod nas dobro jede
 
HomeCalendarFAQSearchMemberlistUsergroupsRegisterLog in

Share | 
 

 Anis

Go down 
AuthorMessage
Admin
Admin
avatar

Posts : 594
Join date : 2013-03-20

PostSubject: Anis    Sat Mar 23, 2013 2:38 pm




Začinska biljka anis (Pimpinella anisum), kod nas nedovoljno zastupljena, obilato se koristi u Španiji, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj i Rusiji. Zbog prijatnog mirisa i ukusa, za anis su znali još drevni Egipćani pre tri i po hiljade godina. U antičko doba u Grčkoj je korišćen za aromatizaciju vina, a potom su ga Rimljani preneli u Toskanu, odakle se dalje širio po Evropi.
Anis se danas najviše koristi kao začin za kolače, pecivo i hleb. U nekim krajevima sa anisom se začinjavaju sosovi, variva i salate. Pekmez i kompot od šljiva takođe dobija posebnu notu ako se začini anisom. Ali, kako anis brzo gubi ukus i miris, treba da se samelje neposredno pre upotrebe.

Anis se dosta koristi i u industriji kolača i slatkiša, kozmetičkih proizvoda i kod proizvodnje likera. U svetu postoje likeri i rakije sa mirisom anisa, među kojima su najpoznatiji francuski perno, turski raki, grčki uzo i makedonska mastika.

PROTIV NADUTOSTI

Za uklanjanje osećaja nadutosti koji se obično stvara posle obilnih obroka ili konzumiranja teško svarljive hrane, potpomognute čašom alkohola više, anis je pravi lek. On istovremeno dezinfikuje i umiruje želudac, reguliše varenje, sprečava grčeve i nadutost.
Lek se sprema tako što se kašičica samlevenih plodova anisa kuva desetak minuta u dva decilitra mleka. Kada se mleko ohladi doda se kašičica meda, i tako spravljeno pije nekoliko puta u toku dana, dok smetnje ne prestanu. Lekoviti su i suvi plodovi anisa koji se žvaću. Pravi se i čaj, tako što se jedna kašičica usitnjenih plodova prelije sa šoljicom ključale vode, a zatim ostavi da odstoji desetak minuta pre ispijanja.

Kao i većina drugih biljaka i anis poseduje lekovita svojstva. Lekoviti delovi biljke su plod, odnosno zrelo seme, koje sadrži eterično i masno ulje, proteine, ugljene hidrate. Dominantni sastojak eteričnog ulja je transanetol od koga i potiče specifična aroma i slatkast ukus. Poseduje vitamine A i C, folnu kiselinu, kao i minerale kalcijum, magnezijum, fosfor, kalijum. Da bi bilo što delotvornije seme se skuplja isključivo po suvom vremenu, u avgustu i septembru kada plod dozreva. Ubrane semenke se raspoređuju na toplom i prozračnom mestu, pri čemu se tokom sušenja obavezno okreću.
Seme anisa deluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospešuje varenje. Da bi eliminisali mučninu nastalu zbog previše masne hrane, jakih začina ili preprženih jela, treba tri do četiri puta dnevno piti anisov čaj. U anisov čaj, spremljen na uobičajen način, doda se pola kašičice meda i svež listić nane.
Zagovornici narodne medicine seme anisa preporučuju kao delotvorno sredstvo koje čisti krv i jača nerve. Preporučuju ga i za čišćenje nakupljene sluzi iz pluća, želuca, mokraćne bešike i bubrega, ali i za regulisanje neredovne menstruacije. Preporučuje se i osobama koje pate od nesanice. "Anis je tvoj jastuk koji te čuva od loših snova", ističu Englezi u osmišljenoj krilatici, naglašavajući da svako može da se uveri u njegovu delotvornost ukoliko popije šoljicu anisovog čaja pre spavanja.
Eterično ulje anisa od davnina je u upotrebi za smanjivanje apetita. Takođe, ulje se pokazalo uspešnim i u pospešivanju cirkulacije i uklanjanju celulita. Međutim, treba voditi računa da se eterično ulje ne drži na svetlosti i vazduhu, jer tako izloženo gubi važan sastojak anetol. Zato, dobri poznavaoci njegovih korisnih sastojaka savetuju da je najbolje koristiti sveže ulje.

UNIVERZALNI ČAJ



Ovaj čaj ima široku lepezu delovanja, ali ga narodni lekari preporučuju posebno za disajne puteve i organe za varenje. Spravlja se tako što se jedna kašičica semena anisa prelije sa dva decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno da odstoji 15 minuta, a zatim procedi. Čaj se, uobičajeno, pije tri puta dnevno posle glavnih obroka, mada je najdelotvorniji ako se uzima između obroka i pre spavanja. Čaj se pije vruć i u gutljajima, zaslađen medom, ako je reč o oboljenjima disajnih organa, dok se za lečenje organa za varenje (želuca i creva) pije bez meda, nezaslađen.
Back to top Go down
View user profile http://kuhinjica.forumotion.eu
Admin
Admin
avatar

Posts : 594
Join date : 2013-03-20

PostSubject: Re: Anis    Sat Mar 23, 2013 2:39 pm

Anis (lat. Pimpinella anisum) zvan još aniš, slatki januš, podrijetlom iz Egipta.
Anis se slaže s korjenastim povrćem, bundevom i porilukom, a od voća s kruškama, šljivama i citrusima.
Hipokrat, najpoznatiji antički grčki liječnik spominje ljekovita svojstva anisa.
U rimsko doba anis je rabljen kao ženski tonik-napitak za reguliranje mjesečnice, stimuliranje stvaranja mlijeka u dojilja, olakšanje poroda te za jačanje požude.
U srednjem vijeku anis se proširio diljem Sredozemlja, uzgajao se kako za prehrambene tako i za ljekovite svrhe. Trenutno, anis je rasprostranjen diljem svijeta, ali posebno je popularan začin u južnoj Europi, Egiptu, Bliskom istoku i jugoistočnoj Aziji.

Anis je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki, visine do 60 cm, karakterističnog mirisa i slatkastog okusa. Korijen joj je dugačak i do 60 cm. Ima razgranatu, šuplju, dlačicama pokrivenu stabljiku, a listovi su srcoliki i nareckani. Cvjetovi su sitni, razdijeljeni, ima ih više i bijele su boje. Cvatu u proljeće i čine štitac. Plod je sitan jajolik, dlakav s deset svijetlo obojenih rebara, svijetlozelene boje.

Za lijek se upotrebljava plod, odnosno zrelo sjeme koje se sabire samo po suhom vremenu. Sadrži eterična ulja koja djeluju ekspektorantno (potiču iskašljavanje) i blago antimikrobno.
Energetska i nutritivna vrijednost


Energetska vrijednost 100 g anisa iznosi 337 kcal/1411 kJ. Od toga sadrži 50% ugljikohidrata, 17,6% proteina i 16% masti.

Od minerala u anisu se nalaze kalcij (646 mg što čini 81% RDA), željezo (37 mg što čini 264% RDA), magnezij (170 mg što čini 45% RDA), fosfor (440 mg što čini 63% RDA), cink (5,3 mg što čini 53% RDA), bakar (0,9 mg što čini 90% RDA), mangan (2,3 mg što čini 115% RDA) i selen (5 mg što čini 9% RDA).

Anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog likera anissete.

Od vitamina anis u značajnijim količinama sadrži vitamin C (21 mg što čini 26% RDA), tiamin (0,34 mg što čini 31% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin (3 mg što čini 19% RDA), pantotensku kiselinu (0,8 mg što čini 13% RDA), vitamin B6 (0,65 mg što čini 46% RDA).

Od ostalih nutrijenata anis na 100 g sadrži značajan udio dijetalnih vlakana 14,6g.
Ljekovitost

Anis je od davnina poznat po svom ljekovitom djelovanju, u tu svrhu koristi se zrelo sjeme iz kojeg se dobiva i djelotvorno eterično ulje. Anis se i danas održao u širokoj upotrebi u kulinarstvu, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

Najpoznatije ljekovito svojstvo je djelovanje na zdravlje probavnog sustava. Konzumiranjem anisa nakon jela pomaže se proces probave, ublažavaju mučnine, grčevi i žgaravica. Zdrobljene sjemenke mogu se dodati u čaj za ublažavanje nadutosti. Djeluje kao blagi diuretik i dijaforetik (pojačava znojenje).

Eterično ulje anisa se u najvećem postotku sastoji od flavonoida anteola i njegovih derivata. Zahvaljujući tome snažno djeluje na dišni sustav, pomaže kod iskašljavanja i pročišćavanja pluća kod astme, bronhitisa, obične prehlade i sličnih stanja, a iz tog razloga se često dodaje u sirupe za iskašljavanje i razne pastile.
Ulje anisa može se koristiti i za reumatska stanja za poticanje cirkulacije i smanjenje boli. Osim toga posjeduje i antiseptično djelovanje, štiti manje rane od infekcije i ubrzava zacjeljenje.

Neki izvori navode da u jačim dozama ulje anisa potencijalno pomaže kod smirivanja nervoze i ublažavanja epileptičnih napada, jer usporava krvotok, disanje i odgovor živčanog sustava.
Kupovanje i čuvanje

Kada spomenemo anis, odmah pomislimo na zvjezdani anis atraktivnog zvjezdastog oblika smeđe-žute boje koji porijeklo vuče iz jugozapadne Kine, a sada se uzgaja u Indokini i Japanu. On nije u nikakvom srodstvu s mediteranskim anisom koji se danas uzgaja još u južnim dijelovima Rusije, sjeverne Afrike, Indije te južne i centralne Amerike.
Ima sićušno malo zaobljeno kruškasto sjeme sivo-crne boje. Težina petsto sjemenki iznosi jedan do dva grama. Oba anisa su prijatnog, slatkastog mirisa i okusa, zvjezdasti anis posjeduje još i dozu ljutine.

Na tržištu ima cijelih i mljevenih sjemenki, a nakon kupnje čuvajte ih na tamnom i suhom mjestu do datuma naznačenom na pakiranju.
Priprema jela s anisom

Anis zbog svoje jačine koristite u malim količinama prilikom dodavanja jelima, a može se koristiti cijeli ili samljeveni.
Konzumiranjem anisa nakon jela pomaže se proces probave, ublažavaju mučnine, grčevi i žgaravica.
Ovaj začin ugodno će aromatizirati rižu u mlijeku i nabujak, kolač od kestena, kompot od svježeg i suhog voća, a naročito suhih smokava. Lijepo se slaže s korjenastim povrćem, bundevom i porilukom, a od voća s kruškama, šljivama i citrusima.

Klementine sa zvjezdanim anisom i cimetom nježan je svježi desert, koji se svojim okusom i začinima, čini savršenim za završetak svečanog obroka. Klementine pripremite na sljedeći način. U posudu stavite bijelo vino, šećer, cimet, zvjezdani anis i naribane korice limete pa lagano kuhajte 15 minuta. Kada se šećerni sirup ohladi, dodajte liker Cointreau i prelijte klementine. Poslužite sa zvjezdanim anisom kao dekoracijom.

Europljani koriste anis u pripremi hladnih salata s mesom peradi, ribljih i pilećih juha, voćnih salata, kompota, marmelada, kolača i keksa, naročito božićnih, te slatkog kruha. Anis se koristi u pripremi pašteta, kobasica i jelima sa svinjetinom. Upotrebljava se prilikom kiseljenja povrća kao što su krastavci, cikla i dr. U nekim zemljama Bliskog istoka dodaje se juhama i gulašima.

Anis je posebno mjesto našao u lagano začinjenoj indijskoj kuhinji, posebno u jelima s lećom i piletinom. Piletinu s popečenim anisom pripremite tako da uzmete pileća prsa s kožom, natrljate ih mješavinom usitnjenih sjemenki anisa, origana, bijelog luka, posolite i popaprite pa pecite u pećnici na 200°C. Nakon deset minuta pečenja na piletinu položite kolutove limuna bez kožice, a na vrh zvjezdani anis, pa nastavite peći još oko trideset minuta na 170°C. Rižu dugog zrna pirjajte na prethodno pirjanom usitnjenom korijenu – lukovici anisa i zalijte povrtnim temeljcem u kojem se kuhao anis, dodajte naribane korice limuna i soka od naranče. Poslužite pirjanu rižu, preko nje rezana pečena pileća prsa ukrašena zvjezdastim anisom, koji ste pekli na piletini.

Također je popularan i u kineskoj kuhinji, a dominantna je mješavina pet začina. Uz anis dodaje se cimet, češnjak, popečene sjemenke koromača i sečuanskog papra. Ovakav kineski začin se prvenstveno koristi za pripremu jela od kokoši, patke i svinjetine.

Anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog likera anissete, pa tako imamo anisovac, aspin, sambuk, potom francuski Pernod i Ricard, španjolski Ojen, turski Raki, grčki Ouzo i arapski Arrak.

Anisom možete jednostavno zaustaviti štucanje tako da nekoliko sjemenki lagano grickate, a potom usta isperete čašom vode. Štucanje će prestati, a anis će vam zasladiti dah. Anisov čaj ima isto djelovanje, a čaj se priprema tako da žličicu anisa prelijete kipućom vodom te nakon 10 minuta čaj ocijedite i servirate.
Back to top Go down
View user profile http://kuhinjica.forumotion.eu
 
Anis
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
kuhinjica :: Namirnice/Začini-
Jump to: