Mađarska se nalazi u srednjoj Evropi, u srednjem Podunavlju. Obuhvata deo Panonske nizije. Uglavnom je nizinski i brežuljkasti kraj, a klima je umereno kontinentalna. Glavni grad je Budimpešta, a ostali veći gradovi su Miskolc, Debrecen, Pécs i Szeged. Mađarskom protječu reke Dunav, Tisa i Rába, a dva velika jezera su Blatno (Balaton) i Nežidersko (Fertö) koje se delom nalazi u Austriji (Neusiedler See).
U Mađarskoj se uzgajaju žitarice, povrće, voće, industrijske biljke i vinova loza, a razvijeno je i stočarstvo, pčelarstvo, ribarstvo.
Istorijski uticaji
Prema arheološkim nalazima, područje današnje Mađarske bilo je naseljeno već pre pola milijona godina, a u 1. veku rimske su legije osvojile područje zapadno od Dunava i nazvale ga Panonijom. Sledećih četiristo godina Rimljani su ostavili traga u gotovo svim prekodunavskim gradovima, uključujući i Budimpeštu gde se i danas nalaze ostaci rimskoga grada Aquincuma.
Nakon pada Rimskog carstva područje su naselili Huni, zatim Goti, Langobardi i Avari, da bi se u 9. veku ondje smestili nomadi ugro-finskog podretla - Mađari i pomešali se sa starijim stanovništvom od kojeg su naučili obrađivati zemlju. Za vladavine prvoga kralja Ugarske, Stjepana Arpadovića I., stvorena je centralizirana država.
Uspon države u srednjem je veku zaustavila tatarska invazija u kojoj je uništena gotovo cela zemlja. Kralj Sigismund brzo je obnovio državu, a njegovu je tradiciju nastavio i kralj Matijaš, koji je na dvor uveo mnoge italijanske renesansne ideje.
Nakon njegove vladavine zemljom je zavladala feudalna anarhija koja je kulminirala seljačkom bunom 1514. pod vođstvom Györgyja Dózse, nakon čega je oslabljena Mađarska doživela poraz u bitki kod Mohača 1526., kada je i izgubila svoju nezavisnost. Dio zemlje pripao je Turcima, a deo su osvojili Habsburgovci.
Vladavina Turaka Mađarsku je razorila i oslabila, ali iza sebe su ostavili brojne kupelji i nekoliko džamija.
U 16. i 17. veku zemlju su razdirali sukobi, a nezadovoljstvo ugarskih i hrvatskih feudalaca dovelo je do Zrinsko-Frankopanske zavere 1671.
Požarevačkim mirom 1718. Turci su konačno napustili Ugarsku, ali feudalci su se pobunili protiv reforme Josipa II., a zavera ugarsko-hrvatskih jakobinaca je ugušena. Revolucija pod vođstvom L. Kossutha Mađarskoj je donela stanovitu autonomiju. Nakon brojnih ustanaka i rata protiv Pruske, godine 1866. stvorena je Austro-Ugarska Monarhija.
Godine 1918. proglašena je nezavisna republika Mađarska, a 1919. vlast su preuzeli predstavnici revolucionarnog radničkog pokreta ti proglasili Sovjetsku Republiku Mađarsku. Zbog strane intervencije, sovjetska je vlada iste godine odstupila, a vlast je preuzeo Horthy. Mađarska je proglašena kraljevinom.
Nakon I. svetskog rata Mađarska je izgubila velik deo teritorija, a sa nadom da će ga vratiti pridružila se Nemcima u II. svetskom ratu. I tu je pretrpela velike gubitke, a 1945. zemlju je zauzela sovjetska armija.
Godine 1956. nezadovoljstvo staljinističkim nasiljem dovelo je do oružane bune, a János Kádár, vođa radničko-seljačke vlade, postao je prvim sekretarom.
Na prvim slobodnim izborima 1990. godine Mađarska je, poput susjednih joj zemalja, započela novu eru.
Karakteristike kuhinje
Koliko ustvari znamo o originalnoj mađarskoj kuhinji? Šta se kuva u mađarskim domovima i koja se jela nude u njihovim restoranima?
Gorki liker Unicum pije se kao aperitiv ili digestiv, a dobija se namakanjem 40 mađarskih biljaka.
Verovatno je većini prva pomisao na mađarsku kuhinju: ljuto i masno - i to često nije daleko od istine. Ali, ukusi se menjaju i tradicionalna se jela u savremenoj kuhinji prilagođavaju navikama i potrebama modernog čoveka. Pikantni ukusi i arome još uvek su glavna obeležja ove kuhinje. Jela pršte jakim ukusima i bojama, ali sve se više pazi da unos masnoće u organizam ne bude preteran, tako da se donedavno u velikim količinama upotrebljavana svinjska mast zamenjuje uljem.
Najistaknutiji sastojak mađarske kuhinje, paprika, deo je turskoga nasleđa i turskih prehrambenih navika. Paprika danas ima raznih vrsta: od svetlozelenih, slatkih crvenih do žutih, ali najčešća u mađarskoj kuhinji je mlevena crvena paprika - slatka (csemege édes) ili ljuta (eros), koja jelima daje živu crvenu boju i specifičan ukus. Verovatno ste na putovanjima kroz Mađarsku zapazili nizove vatrenocrvenih paprika obešenih uz belo obojene zidove seoskih kuća.
Uz živopisne paprike, zidove krase i nanizane glavice belog luka koji se takođe često dodaje jelima, što je svakako zdravija varijanta, a jelo ne gubi na temperamentu.
Najkarakterističnije jelo je gulaš, a to su različite vrste gustih supa začinjene mlevenom paprikom i lukom sa komadićima govedine i kockicama krompira. Za "omekšavanje" ukusa u teža se jela, pa tako i u gulaš, dodaje kisela pavlaka ; takvo se jelo naziva paprikaš. Pileći paprikaš (csirke paprikas) jede se uz prilog od malih valjušaka (galuska).
Riblja supa ili "fiš-paprikaš" (halaszle) bogato je jelo od nekoliko vrsta kuvane ribe, paradajza ali i zelene i crvene paprike.
Veliku ulogu u mađarskoj kuhinji ima kupus - lisnato povrće se puni (toltott kaposzta) ili se od njega pravi gusta supa (kaposzta leves).
Specijaliteti su i razne vrste slanog ili slatkog testa. Túrós csusza hvaljeno je jelo od testenine sa domaćim sirom i pavlakom.
Iako je u mađarskoj kuhinji meso prilično zastupljeno, ni vegetarijanci neće loše proći. Rantott sajt odličan je prženi sir, gombafejek rantva pohani gljivini klobuci, gombaleves supa od gljiva, sajtoskenyer su kriške kruha namazane domaćim sirom, a vegetarijanci će dati oduška i u brojnim desertima.
Deserti su ovde na velikoj ceni i na njima se ne štedi: savijače (štrudle) (retes), palačinke (palacsinta) sa sirom, gljivama, orasima ili makom, valjušci (knedle) sa šljivama, kesten-pire . Popularni snack zove se langos - to je prženo testo koje se jede s belim lukom, soli, sirom ili kiselom pavlakom.
DOBOŠ torta
Najpoznatija mađarska torta na svetu, Doboš torta, prvi je put pripremljena za državnu izložbu 1885. godine. Torta je bila načinjena od osam odvojeno ispečenih listova testa, izmešanog od maslaca, šećera, brašna, jaja i vanilin šećera, premazanih kuvanim nadevom od mleka, vanilin šećera, praška za puding od vanile, maslaca i ruma. Torta je bila premazana kremom i izvana, a gornji je list bio preliven glazurom od karamelizovanog šećera. Bila je isečena na dvadesetak komada od kojih je svaki ukrašen kuglicom od šlaga i posut narendanom čokoladom.
Njen je tvorac bio kuvar, poslastičar, vlasnik prodavnice delikatesama i poslastičarnice kao i pisac čak petnaestak knjiga o kulinarskim i poslastičarskim umećima Jozsef C. Doboš. Zahvaljujući torti koja je na izložbi postigla velik uspeh, Doboš je preko noći postao slavan. Njegova je poslastičarnica u ulici Kecskemet postala jedno od najpopularnijih mesta u Budimpešti pa je pojesti komad torte u njegovoj poslastičarnici bilo pitanje prestiža.
Originalna Doboš torta otpremala se i u mnoge druge elitne poslastičarnice širom Evrope, a najviši krugovi evropskog društva, među kojima su bile i kraljevići, poput austrijskog cara Franza Josepha, naručivali su je za svoje bankete i proslave. U doba najveće popularnosti Doboš torte među zadivljenim, ali i zavidnim poslastičarima nastslo je čak oko 120 recepta, od kojih se naravno ni jedan nije približio izvornom receptu.
Na iznenađenje mnogih, dugogodišnje i mnogobrojne pokušaje da se otkrije tajna izvornog recepta prekinuo je sam slavni poslastičar Jozsef C. Doboš koji 1906. godine objavio originalni recept, nakon čega se sam povukao iz javnog života. Njegova je pak torta postala jedna od najpoznatijih torti na svetu.
U više od hiljadu restorana koliko ih ima u glavnome gradu, osim mađarske možete birati između svih vrsta svetskih nacionalnih kuhinja: kineske, japanske, grčke, ruske, italijanske, indijske i ostalih. Jelovnici su često napisani samo na mađarskom, što vam može stvoriti probleme (i prirediti razna iznenađenja!).
Originalnom "štimungu" csardi (starinskih taverni) pridonosi i živa ciganska muzika, pa su često odredište turista koji žele probati nacionalnu kuhinju .
Izbor kvalitetnih vina u proteklih je nekoliko godina znatno porastao. Najpopularnije su vrste suvi beli Chardonnay i Riesling, srednje suv Zöldszilváni, Harslevelu i Szürkebarát, srednje slatki traminac i aromatičan Muskotály. Od crvenih: suvi Kékfrankos, burgundac, porto... Najpoznatije mađarsko vino je tokajac (Tokaji), slatko desertno vino. Pálinka je mađarsko ime za rakiju koja se dobija od bresaka, šljiva i višanja. Uz specijalitete mađarske kuhinje dobro "legne" i pivo, vrlo omiljeno piće uz ručak. Gorki liker Unicum pije se kao aperitiv ili digestiv, a dobiva se namakanjem 40 mađarskih biljaka - recept se brižno čuva u obitelji Zwach!